CRNA NOC U CRNOM POTOKU.

Crna noc u Crnom potoku ! Sezdeseti godina, vladala je velika susa Balkanom pa i vecim djelom Evrope, ljudi su u bez cjenje davali stoku, jer nisu imali hrane za zimu. moji su odlucili da nedaju ovce dabe, pa su hi puno zazimili.Vec krajem februara,vidi se da sijena nece moci biti. Moj amida, odlucuje da idemo sa ovcama u Crni potok, tacno u ono mjesto de su se nasi tokom rata prevezli u Srbiju 95 god. Jedno jutro krecemo rano, snijeg je veliki, jedva uspjevamo jednu trecinu da udemo u stijene, pada mrak, znamo jednu pecinu i tu sa ovcama konacimo, odma izutra krecemo u Crni potok,blizu potoka u jednoj pecini, pravimo nas boravak.Okolo pecine pravimo tor, jer ovce moraju nacati sa nama, inace ih nebi nasli zive, zvijeri ima svuda.Jednom u sedmici nam donose hranu. Tu smo proveli tri sedmice a onda amida odluci da idemo pored Drine, tamo gdje su se nasi prevozili, bila je jedna velika pecina, koja je kasnije jezerom potopljena.Kada smo tamo stigli vec je bilo pomalo i kopna, bilo nam je puno lakse.Jednu vece, poce da puse jak vjetar, snijeg se poce naglo da otapa, Drina poce da povecava svoj tok,vjetar ne prestaje, stalno se valja kamenje, uvijek smo u opasnosti, Drina je nadosla, dokle ikada dolazila, dosla je desetak metara od nase pecine, pomalo nas zabrinjava.Jednu vece amida me pita smijemli da ujutru ostanem sam da on ide u lov, suha hrana dosadila, rekoh da smijem i ako me bilo strah.Amida odlazi, ja cijeli dan osluskujem pucanj puske ali se ne cuje, to me zabrinjava, sta , ako mu se nesto desi pa se ne vrati, pomalo me strah, priblizava se mrak, konacno cujem pucanj puske, ali daleko, ako je amida pucao, nemoze doci do mraka, tako je daleko. mrak je, a amide nema, spremijo sam dosta luca, nadam se da me zove u pomoc, meni je svega 11 godina, kome ja mogu pomoci, ipak moram,procuh negdi daleko glas, nista ne razumim, Drina prosto tutnji, vjetar neprestalno razbija snijeg u planini, sve to utice, da covjek nista ne razumi i ne cuje, opet glas, ovaj put malo blize,cujem da me zove da idem prema njemu, palim luc i preko stjena, nosim i rezervu. Zove me da stanem, kamenje se valja, nista se ne vidi, odjednom blizu vido nesta crno pade, podigni luc povika amida, dosao je sav mokar i premoren, iso sam u bijele vode, jedva sam ubijo ovu divokozu, zamisli nema jednoga roga, sta ima veze, pomisli, ponesemo divokozu i u pecinu, pored svih patnji drago nam sto smo opet skupa, pa se damo na posao, dok smo vecerali, vec je bilo, kasno u noc.Amida premoren, brzo je zaspo.Ja popravi vatru i legoh, taman sam legao, kada se procu vjeverica sa svojom pjesmom, IHHIIIHIII i hiii--hiiii to je znak lijepoga vremena, pomisli tako je amida pricao i dok osluskujem, ovu pjesmu, cujem neko lupkanje tup_tup,tup, sa malim prekidima, pa opet,amida i dalje neumoljivo spava, zapalim luc i ustanem da vidim imali stogodi, dignem luc iznad sebe visoko da bi bolje vidijo i ugledah u samom kraju Drina je prinjela veliku topolu, koja povremeno lupka od stijenu u kraju, bi mi lakse, pridem pa je odgurnem da me ne plasi pomisli, vratim se ponovo u pecinu, te popravi vatru, vjeverica se neprestalno cuje, kada se procu i Sova, huuu, huhu, huhu,hi hihi, glasovi cas su pomjesani , cas neizmjenicni,poce i puh da kaslje, isto covjek, sve to pomjesano sa hukom Drine i vjetra u gluho doba daleko i duboko u stjenama.Amida i dalje spava a mene ipak obuzima strah, uhh, procu se i glas, jeste, cuje se zenski glas, ustanem da budem siguran da mozda sve to ne sanjam.Nespavam glas se cuje i brzo se priblizava nama, nesmijem jos da budim amidu, glas se lijepo procu iz Srbijanski stjena zove ooo---gaaraaa oo---gaaraaa, iz Bosanski stjena blizu odaziva se Staajeee, jesuli ti sve koze, nisuu nema mi krnjoroge, uh amida je danas ubijo krnjorogu, kosa mi se odvoji od glave, pa povika, aadooo,stajee, prikaza, covjek iza sna skoci i u tom momentu, ugledasmo u stjeni ispred nas, gola i garava zenska, sa kosom do zemlje, stoji i gleda u nas.Opet se dozivanje poce ponavljati, amida viknu, uci sve sto znas, kada smo poceli da ucimo, ona nas poce da pljuje, sve vidimo da pljuvacka pada po nama, ado viknu, pripremi koju borovu frz da zapalimo, strah kao da nas popusta, prifatili smo borbu,zaparim frzi ali sve ucim po ko zna koji put, ado viknu, pali hi sve, ja zapali, ado hi zgrabi pa povika bismilahirahmanirahim i poce gadati prikazu, koje u jednom momentu i nesta, u toj vremenskoj blizini i svanu, a mi odma prema brdu kuci, nikada vise u pecinu, ni konaciti u stjenama.Selam od Amira