Osamdeseti godina sjedim sa Nezirom Sehicem u restoranu na Grbavici i pricamo o nasem selu,o lovu,svi drugi gosti su nama nepoznati.Odjednom iza stola do nas pita nas gospodin jeli slobodno da pitam.?Rekoh da samo izvolite malo se napravih vazan posto je ovaj izgledao prai gospodin.Da vi mozda niste iz Luke srebrenicke.rekoh jesmo,dabi bijo gost siguran ,opet dodade,jeli to ona Luka kod Zepe?,jeste.Poznajeteli vi Adema Begica?,pita nas nepoznati!Ja se malo neprimjetno nasmija ,a ovaj ce odjednom sto se vi smijete? Kako da nepoznam svoga amidu.Gospodin tada usta prestavi se i dodade da je rodom sa Drinska od Visegrada.Malo se usuti a ja se zamisli boze stali je ado lose uradijo ovom covjeku,u tom momentu ugleda suze covjeku niz lice,bi mi lakse ,ali ga pustih da se pribere.Znate od 43 zelim da vidim ovog covjeka i nikako mi se neda,u mojoj kuci taj Adem Begic bi bijo najveci gost u mom zivotu.Sad mi prica godi i zelim da covjek sto brze prica.Imo sam samo 9 godina i sa majkom sam otisao u Karakaj kod Zvornika trazili smo zita, sve smo pjese isli, koliko dana neznam . Nasli smo zita sjecam se ja sam nosijo 11 kg majka 42kg dugo smo putovali , ja sam jedva isao bijo sam bos ko i majka. Iduci putem pristizali su nas drugi koji su ko i mi nosili zito, na Stublicu nasje bilo19 na sarenoj bukvi37 ta grupa je dosla na Vukoljin Stan tu nas zaustavise dandari nesta ko milicija kazu nam svi skinite zito i slozite pod ovu krusku .Placemo svi odreda alisila nemoli moramo.Skinemo zito i posjedamo,kako zito ostaviti dovle ga donijeli.Svi uglas placemo.Dok neko viknu evo Adema!Ko iz zemlje covjek izade vicu ide iz Luke.Jase konja i nosi pusku preko krila.Selam nazva,pa ko htjede proci,u taj cas zene zacvilise aAdem se okrenu i upita nekako ljutito.Jeli to vi placete !Jeste!Sta vam je?Ovi nam brate oteli zito.A znateli vi koje je cije zito.Povikase znamo.Nemoj neko da pogrijesi.Viknuse dandari Ademe stani nemjesaj se ti.Adem se nije obaziro sta mu dandari govore ko da ih i nema ,onda viknu !Kupi svako svoje.Vise nismo bili ni bosi ni umorni za cas smo bili spremni za pokret Adem je okreno konja i opet viknu predamnom.Pratio nas je dok nismo ugledali Drinu.Tu je Adem stao i reko nam ,ja dalje ovdale necu ici ,idite i ako vas neko do Slapa zastavi dodite po mene ako vas neko dalje gori zastavi nejdite po mene.Zbog ovog djela ,zbog ove ljuskosti zelim vidjeti Adema Begica.Nadam se da se nece niko ljutiti za prostori za moju paznju prema ovomdobrom covjeku rahmetli Ademu Begicu iz Luke.
Nema komentara:
Objavi komentar