Ovo je pogled iz Poljanica na Vukoljin-stan,sa hrida Mustafica,ovdi je prije rata ljeti zivilo dosta naroda,a sada sav ovaj prostor je ostao mom ahbabu Duletu Sinanovicu.Avdulah ovdi docekuje proljeca i ispraca jeseni, zivi pristojnim zivotom ne razmislja hoceli vise ikada doci tamo de se rodijo.Avdulah je najstari medu svojom bracom,imo je jednoga starijeg brata od sebe Sulejmana rahm.ali nazalost Sulejman je nesrecno pogino kada je tek bijo posto momak,njegovo mjesto u porodici zauzima Avdulah koji rano ostaje i bez oca a sav teret u porodici pada njemu i majci rah. na leda.Avdulah je veliki radisa i uspjeva svoju porodicu sacuvati i izvesti na pravi put.Bavi se uglavno poljoprivredom i stocarstvom,zivi u Luci a ima kucu i kod Kaknja.Ima vrijednog sincica i dobro ga postuje supruga,ima jos i 3 brata,koji su zaista vrijedni i postovani u svojoj okolini de zive.Nekada dok je mogao ici u lov,ponekad bi isao i bijo je vrlo uspjesan,poslednji put kada sam ja isao u Luku, Avdulah je stalno bijo samnom,pitam ga idesli kume sada u lov,e moj pobro,poslije rata niti jednom jos nisam niti bi mogao ubiti bilo sta,ogadila mi se puska kada sam vidijo kako pate ranjenici.Kazem Dulanu hajmo sutra u Crni potok da ponesm kameru i da taj prostor snimim i da ponesem da to gledam tamo u tudini,da se posjecam na svoju mladost,da se posjecam kuda smo nekada mladi hodali i lovili i da gledam svoga jarana dok razmisljam za rodnim mjestom.Hocu kume,stobom kuda god kazes,rece moj jaran i tako drugi dan poranim i sa Dulanom snimim Crni potok i njegovu okolinu kao i Halidov mezar,to sve sada ima na yutube pod nazivom >kanjon Drine<.Dok sam sve to obisao i snimijo,puno sam se umorijo pa u Crnom potoku kazem mom jaranu:Kume ja necu moci izaci,toliko sam se umorijo,a on meni odgovara,neboj se pobro,necu te ostaviti pa kad ija nikad nebi izasao,nosicu te pa ili cu te iznijeti ili cu ija stobom umrijeti.Ovo su prijateljske rijeci koje se moraju pamtiti.Moj sledeci odlazak bice puno bogatiji sa Dulanovim pricama, kojih on ima zaista dosta,prico mi je kako ga je napao medvjed u Crnom potoku,medvjed poleti prema njemu uz jednu stijenu a ja ga kaze udarim kamenom uglavu on se vrati pa opet i tako sest puta i na kraju medvjed vidi da neko ipak mora napustiti borbu pa krene on prvi niza stijene a ja kaze prema brdu.
Avdulah sa rasirenim rukama dobrodoslice u Poljanicama.
Ovo je pogled iz Poljanica na Vukoljin-stan,sa hrida Mustafica,ovdi je prije rata ljeti zivilo dosta naroda,a sada sav ovaj prostor je ostao mom ahbabu Duletu Sinanovicu.Avdulah ovdi docekuje proljeca i ispraca jeseni, zivi pristojnim zivotom ne razmislja hoceli vise ikada doci tamo de se rodijo.Avdulah je najstari medu svojom bracom,imo je jednoga starijeg brata od sebe Sulejmana rahm.ali nazalost Sulejman je nesrecno pogino kada je tek bijo posto momak,njegovo mjesto u porodici zauzima Avdulah koji rano ostaje i bez oca a sav teret u porodici pada njemu i majci rah. na leda.Avdulah je veliki radisa i uspjeva svoju porodicu sacuvati i izvesti na pravi put.Bavi se uglavno poljoprivredom i stocarstvom,zivi u Luci a ima kucu i kod Kaknja.Ima vrijednog sincica i dobro ga postuje supruga,ima jos i 3 brata,koji su zaista vrijedni i postovani u svojoj okolini de zive.Nekada dok je mogao ici u lov,ponekad bi isao i bijo je vrlo uspjesan,poslednji put kada sam ja isao u Luku, Avdulah je stalno bijo samnom,pitam ga idesli kume sada u lov,e moj pobro,poslije rata niti jednom jos nisam niti bi mogao ubiti bilo sta,ogadila mi se puska kada sam vidijo kako pate ranjenici.Kazem Dulanu hajmo sutra u Crni potok da ponesm kameru i da taj prostor snimim i da ponesem da to gledam tamo u tudini,da se posjecam na svoju mladost,da se posjecam kuda smo nekada mladi hodali i lovili i da gledam svoga jarana dok razmisljam za rodnim mjestom.Hocu kume,stobom kuda god kazes,rece moj jaran i tako drugi dan poranim i sa Dulanom snimim Crni potok i njegovu okolinu kao i Halidov mezar,to sve sada ima na yutube pod nazivom >kanjon Drine<.Dok sam sve to obisao i snimijo,puno sam se umorijo pa u Crnom potoku kazem mom jaranu:Kume ja necu moci izaci,toliko sam se umorijo,a on meni odgovara,neboj se pobro,necu te ostaviti pa kad ija nikad nebi izasao,nosicu te pa ili cu te iznijeti ili cu ija stobom umrijeti.Ovo su prijateljske rijeci koje se moraju pamtiti.Moj sledeci odlazak bice puno bogatiji sa Dulanovim pricama, kojih on ima zaista dosta,prico mi je kako ga je napao medvjed u Crnom potoku,medvjed poleti prema njemu uz jednu stijenu a ja ga kaze udarim kamenom uglavu on se vrati pa opet i tako sest puta i na kraju medvjed vidi da neko ipak mora napustiti borbu pa krene on prvi niza stijene a ja kaze prema brdu.
Avdulah sa rasirenim rukama dobrodoslice u Poljanicama.
Nema komentara:
Objavi komentar